ChinaSoulMate: ZIGMAN

foto: Mladen Šarić za Elle

Što napisati o talentiranom Kostrenjaninu što već nije napisano. Sjećam se da sam nosila njegovu prvu reviju, kod nas, prije par godina. Bilo je to 2007. u Osijeku na Fashion Incubator-u, kada je potpuno očekivano odnio pobjedu koja mu je donijela pravo nastupa na Cro-a-porteru. Takav zanos, energiju i talent još nisam susrela. Enfant terible, kako ga javnost voli nazivati, opravdao je sva očekivanja tadašnjeg žirija u Osijeku, ali i mnogo, mnogo više od toga. Svaka njegova revija je pravi spektakl (kako na pisti, tako i u backstage-u, vjerujte mi ;)), a svaki komad odjeće umjetničko djelo iz kojeg se vidi da Juraj živi modu. Donosim vam intervju s jednim od najvećih talenata hrvatske modne scene...Uživajte!

Kad si skužio da se želiš baviti dizajnom?
Vrlo rano, možda u drugom srednje. Volio sam slikati i strašno puno sam slikao, pa mi je bilo u jednom trenutku super tu sliku oživit i prenijeti ju u prostor...Mislim da je to moda. Umjetnost u pokretu. Ja tako gledam na modu...

Jel' te puca velika trema prije prikazivanja kolekcije?
Pa sama znaš da da, al ne sad trema od reakcije ili ne znam šta, već da li ćemo sve uspjeti, da li ćemo stići...hahahah ja sam totalni paničar. Siguran sam da se to vidi iz aviona hahahahah

Što te najčešće inspirira?

Ja ti puno, puno, puno slušam muziku dok ne zaspim, jer teško spavam, pa dok ne zaspim slušajući glazbu zamišljam najveće revije i spektakle i krojim odjeću...zamišljam finalne haljine i svašta mi pada na pamet. Mislim da bez glazbe ne bih mogao funkcionirati. Ne inspirira me priroda ili neki predmeti, više me inspirira želja za dobrom revijom...hahahahha...ako se to tako može reći.

Često se dogodi da zamislim ženu koju želim odjenuti i odmah se inspiriram, a nekad ju zamislim i nikako se ne ispiriram.

Ono što obilježava odjeću koju stvaraš su eksplozije boja, neobični krojevi, kvalitetna izrada i kolekcija koja uvijek ima glavu i rep. Možeš li mi otkriti što nam spremaš za nadolazeću sezonu?

Spremam nešto jako prozračno i lagano, neki kontrast, fluidnost...radim k'o lud na tome...

U zadnje vrijeme te često imamo priliku vidjeti u kazalištu, kao kostimografa. Koliko imaš slobode za kreativnost i vidiš li se u budućnosti tamo?

Vidimo se, svakako, ali ne doslovno. Mislim da je jednom godišnje sasvim dovoljno. Raditi na predstavi ili na jednoj reviji je sasvim drukčije i iziskuje ogromnu količinu energije, strpljenja itd. Teško je to, pogotovo kad radiš jednu predstavu godišnje, onda si i sam zacrtaš velike standarde. Mene jako iscrpi kazalište, ali s druge strane napuni mi baterije za modu...čudno je to sve. Treba snimiti neki reality...ljudi u kazalištu su jedinstveni.

Tvoj rad je jako poseban, upečatljiv i osvježavajući. Koliko je isplativo biti svoj na ovim prostorima i možeš li živjeti od toga?
Da nisam svoj, trajao bih dvije revije. Mislim da moraš biti vjeran sebi, ali razvijati se i svaki put ulagati u rad. Sigurno nije dobro biti vjeran sebi u mjeri da zapostaviš svoj razvoj. Mislim da je dobro što ljudi prepoznaju moj rad i na neki način znaju što mogu očekivati od mene...to je i dobro jer sam u poziciji da mogu sve to ostaviti iza sebe i krenuti s novom pričom, ako želim naravno.
Ne bih se bavio modom da ne mogu živjeti od nje. Svrha našeg posla je da prodamo ono što stvorimo , da zaživi...kad god, di god i tko god to zaživio.

Pokorio si naše tržište odavno. Imaš li ambicije predstaviti se i vani?

Imam još neke velike projekte za hrvatsko tržište i to projekte koji su baš orijentirani tržištu, jedan pristupačniji ZIGMAN...imam planove i za van...sretan sam što sam u Hrvatskoj toliko toga postigao, što se razvijam i što učim...to me samo bilda za van...:)