Većina nas voli staviti masku i na jedan dan u godini biti netko drugi, zaboraviti sve brige i probleme i prepustiti se "noći duhova". To je stari poganski običaj koji potječe još iz doba Kelta, proširio se i do antičkog Rima, a svoj komercijalni oblik je dobio dolaskom u Sjevernu Ameriku. Posljednjih godina Halloween je sve popularniji i u Hrvatskoj, dok je Crkva glasno protiv, nazivajući ovakav način zabave neodgovornim i antikršćanskim, pa čak i dijelom kulture smrti koji narušava duhovni život vjernika.
Vjeruje se da je povijest Noći vještica počela
prije više od 2.000 godina kod Kelta u Irskoj. Keltska godina se
dijelila na “svijetlu polovicu” (ljeto) i na “tamnu polovicu” (zima), a
Nova je godina počinjala 1. studenog. Prema tome, 31. listopad se
smatrao posljednjim danom ljeta i ljetine i početak hladnih, zimskih
mjeseci, koji su povezani sa smrću. Naziv Halloween vuče porijeklo od drevnog festivala ljetine koji se slavio u noći 31. listopada. Proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju
i posjećuju svoje domove. Zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću
sustreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku
buku. Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama
mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima,
vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni
na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16.stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog griješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
Običaj obilaženja kuća i traženje slatkiša ("trick-or-treat") također potječe iz tog vremena, kada su seljani na kućnim vratima ostavljali tanjure sa najboljom hranom da smire zle duhove jer su se bojali da bi im oni mogli uništiti urod i imanje.
Nadam se da ste odlučili u što ćete se maskirati, da ćete se ludo zabaviti i proslaviti kraj ljeta kako ono zaslužuje!
xx, A
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
